Ispod sjajne površine tehnologije 🌟
U srcu Bosne i Hercegovine, gde se spojila tradicija i moderna tehnologija, farma Arifagić Investment iz Kozarca predstavlja svetlu tačku u govedarskoj proizvodnji. Iako su uslovi rada na ovoj farmi izuzetno povoljni, suočavaju se sa tragičnom realnošću – nedostatkom kvalifikovane radne snage. Vlasnik, Jusuf Arifagić, uprkos naporima i moderno automatizovanim sistemima, ne može pronaći adekvatne radnike koji bi pomogli u vođenju njegove farme.
“Zaposlio bih odmah tri radnika. Imam slobodna mjesta u izmuzištu i u štali”, ističe Arifagić, naglašavajući sve veći problem nedostatka radne snage.
Dva dana rada, dva dana odmora ⏳
Radna organizacija na farmi je organizovana na način da radnici imaju dva dana rada, nakon čega sledi dva dana slobodnog vremena. Arifagić objašnjava: “Dolaze ujutro u 6 sati, završavaju do 13:30, potom ponovo dolaze u 18 i rade do oko 21:30.” Unatoč povoljnoj satnici i platama koje se kreću od 1.500 do 1.750 KM, teško je privući ljude da rade u poljoprivredi. Mnogi od radnika koje uspijevaju zaposliti imaju između 55 i 60 godina, što ukazuje na krizni trenutak u ovoj grani industrije.
Obrazovni sistem: Prepreka umesto pomoći 🎓
Arifagić ne štedi reči kada kritikuje obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini. “U našoj zemlji ne postoje programi koji uče decu kako da upravljaju modernom mehanizacijom,” upozorava on. Iako ima mnoštvo obrazovanih i sposobnih mladih, nedostatak pravilnog usmeravanja i podrške čini ih nerazumljivim za poljoprivredu.
“Kad bi se znanje pravilno iskoristilo, uveli pravdu i prestali krasti, mogli bismo za četiri godine zaposliti 100.000 mladih stručnjaka”, naglašava Jusuf.
Potencijal u proizvodnji organskih namirnica 🌱
Iako se suočavaju s velikim izazovima, Arifagić veruje u potencijal koji Bosna i Hercegovina ima kada su u pitanju organski proizvodi. “Nikada u istoriji nismo imali toliko obrazovanih i sposobnih mladih ljudi”, naglašava, ukazujući na to da je 80% zemljišta u BiH netaknuto veštačkim đubrivima. Ipak, potrebno je hitno delovanje kako bi se ovaj potencijal iskoristio koje se svakim danom smanjuje.
Zaključak
Bosna i Hercegovina, sa svim svojim resursima i potencijalima, suočava se s teškim izazovima u suočavanju s problemima nedostatka radne snage u poljoprivredi. Farmeri kao što je Jusuf Arifagić bore se da održe tradicionalne vrednosti, dok istovremeno traže savremena rešenja za opstanak u sve zahtevnijem svetu. Ovaj paradoks jasno ukazuje na potrebu za promenama u obrazovnom sistemu, društvenim stavovima prema poljoprivredi i strategijama koje bi omogućile mladim ljudima da prepoznaju vrednost rada u ovoj odabranoj oblasti. Suočeni s problemima, nada ostaje da će transformacija doći na vreme da spasi ne samo poljoprivredu, već i budućnost cele generacije.