1. Korjenasto povrće – repa, cvekla, rotkvice, mrkva
U suštini, sve što raste pod zemljom najbolje uspijeva u siromašnijem zemljištu. Mrkva, cvekla, paškanat, rotkva i repa ne vole previše azota.
Ovo je jedna od rijetkih situacija u kojoj đubrenje može dati suprotan efekat od željenog. Višak azota podstaći će bujno lišće iznad zemlje, dok će korijen ostati slabije razvijen. Iako je lišće cvekle ukusno, ipak želimo i dobar korijen. Ovim biljkama obezbijedite rastresitu, dobro dreniranu zemlju i ne brinite previše o dodatnoj prihrani.
2. Grah i grašak – mahunarke
Mahunarke su poznate po sposobnosti da same obogaćuju zemljište azotom. Uz pomoć bakterija roda Rhizobium u svojim korijenskim kvržicama, one vežu azot iz vazduha i pretvaraju ga u oblik dostupan biljkama.
Zahvaljujući toj prirodnoj „saradnji“, grah i grašak rijetko zahtijevaju dodatno đubrivo.
3. Lukovi – crni luk, bijeli luk, sremuš
Povrće iz porodice lukova veoma je osjetljivo na višak azota u zemljištu. Ako ga ima previše, biljke će razviti obilno lišće, ali neće formirati kvalitetne lukovice.
Zato crni luk, bijeli luk i sremuš uglavnom ne treba dodatno đubriti, posebno ako je zemlja već solidnog kvaliteta.
4. Zelena salata i špinat
Iako uzgajamo njihovo lišće, s đubrivom treba biti umjeren. Previše hranjivih materija može dovesti do prebrzog rasta, pa listovi postaju krhki i gube na kvalitetu okusa.
Umjesto hrskave i svježe salate, možete dobiti gorke listove. Najbolje što možete učiniti za salatu i špinat jeste redovno zalijevanje i umjereno plodno tlo – bez pretjerane prihrane.
